Huan Gomes Kasas
Rođen u Bordou 1921. kao sin emigranata koji se vraćaju u Španiju 1931. godine. Član CNT-a, kao i njegov otac, i FIJL-a od 1936. u Madridu. S početka rata radi kao vulkanizer, a 1938. priključuje se vojsci (Mešovitoj brigadi 39). Nakon okončanja borbi uspeva da kao maloletnik izbegne zatvor i preko JJLL-a posvećuje se tajnoj borbi. Septembra 1946. obavlja dužnosti sekretara centralnog JJLL-a (antikolaboracionističkog) i te iste godine se sastaje u Madridu sa Karabaljeirom i Hoseom Peresom; u julu 1947. učestvuje na nacionalnim plenarnim sednicama FAI-ja i FIJL-a u Madridu (gde je izabran za generalnog sekretara JJLL-a), a zatim, prolazeći kroz Baskiju, na kongresu u Tuluzu predstavlja ista udruženja (oktobra 1947); po povratku iz Francuske hapse ga u Madridu (januara 1948) zbog toga što se u njegovoj kući nalazila štamparija u kojoj su se objavljivali časopisi
Tierra y Libertad i
Juventud Libre (u to vreme bio je generalni sekretar FIJL-a i FAI-ovog CP-a); u julu 1948. osuđen je na trideset godina (prema drugim izvorima to se dogodilo 1949. na 23 godine) i odslužiće skoro polovinu kazne u San Migelu de los Rejes, Okanji i Burgosu (pokušao je da pobegne 1956, ali neuspešno).
Nakon što je oslobođen 1962. počinje ponovo da se bavi slikarstvom, radi kao knjigovođa u jednom madridskom hotelu i pod pseudonimom Žak de Gol posvećuje se pisanju i to stvaralačkom (svoje prvo delo „Zatvorske priče“ započeo je u zatvoru), ali i propagandnom, kao i prevođenju (preveo je preko sto knjiga i piše kao crnac, nebrojeno stranica, sam i u saradnji sa drugima); između ostalog, napisao je i biografiju Pabla Iglesijasa.
Tokom sedamdesetih postaje najprepoznatljiviji predstavnik preporođenog CNT-a, čiji je prvi sekretar (od avgusta 1976. do aprila 1978) nakon njegovog konačnog vaskrsnuća; ujedno postaje poznat kao neko ko širi teme CNT-a i anarhista, ali će mnogi u njemu videti i adekvatnog portparola CNT-a. Nakon Frankove smrti učestvuje na brojnim mitinzima i konferencijama: San Sebastijan de los Rejes (27.3.1977, miting kojim je predsedavao), Pariz i Tuluz, Valensija i Haen 1977, Alkala de Gvadaira 1978, Madrid i Torehon 1979, Moljet, Bilbao, Alkobendas i Valensija 1980, Granada, Bordo, Pariz i Barselona 1981. Nakon kongresa 1970. osuđuje stavove koji vode raskolu. Ponovo se našao na mestu generalnog sekretara 1985. nakon Fernanda Montera. Učestvuje na konferencijama i mitinzima u Barseloni i Granadi 1985. i u Barseloni. Još uvek prisutan 1999, mada izmučen bolešću.
Sarađivao je sa
Cambio 16, Castilla Libre, CNT, Espoir, Frente Libertario, Historia Libertaria, El País, Sindicalismo, Solidaridad Obrera, Tierra y Libertad iz Meksika, Umbral, La Voz Confederal de Rubí itd. Urednik časopisa
CNT (1980-1981) i redaktor-saradnik časopisa
Adarga. Takođe piše članke u nastavcima za Abadov časopis
Historia. Autor je sledećih dela: „Anarhizam i federalizam“ (
Anarquismo y federalismo – Madrid, 1983), „Anarhisti u vladi“ (
Los anarquistas en el Gobierno – Barselona, 1977), „Apokalipsa“ (
El apocalipsis – Madrid, 1969), „Samoupravljanje u Španiji“ (
Autogestión en España – Madrid, 1976), „Raskrsnice na putevima“ (
Los cruces de caminos, 1984), „Zatvorske priče“ (
Cuentos carcelarios – Madrid, 1968), „Ujka Semovi razbaštinjenici“ (
Los desheredados del tío Sam – Madrid, 1968), „Španija 1970“ (
España 1970 – Tuluz, 1970), „Anarhistička Španija. Dnevni inventar“ (
España ácrata. Inventario al día – Karakas, 1976. sa K. Ramom), „Aragonski front“ (
El frente de Aragón, 1973), „Istorija španskog anarhosindikalizma“ (
Historia del anarcosindicalismo español- Madrid, 1968), „Istorija FAI-ja“ (
Historia de la FAI – Madrid, 1977), „Ključni sati građanskog rata, nacionalni imperijalizam i radnički pokret u Evropi do kraja Drugog svetskog rata“ (
Las horas decisivas de la guerra civil, Nacionalimperialismo y movimiento obrero en Europa hasta después de la Segunda Guerra Mundial – Mostoles, 1985), „Španska politika i građanski rat” (
La política española y la guerra civil, 1974), „Prva Internacionala u Španiji“ (
La Primera Internacional en España – Madrid, 1974), „Ponovno pokretanje CNT-a 1975-1979. sa epilogom do proleća 1984“ (
Relanzamiento de la CNT 1975-1979, con un épilogo hasta la primavera de 1984 – Madrid-Pariz, 1984), „Kritična situacija“ (
Situación límite – Madrid, 1975), „Sociologija hispanskog anarhizma“ (
Sociología del anarquismo hispánico – Madrid, 1988), „Sociologija i istorija“ (
Sociología e historia – Madrid, 1973). Takođe je napisao brojne prologe i uvodne reči za knjige koje su se bavile anarhističkim temama. Služio se pseudonimom Bendžamin.
Preuzeto iz
Nacrt istorijske enciklopedije španskog anarhizma, Migela Injigesa (Madrid, 2001); Prevod: CLS, 2006.