Fotografija

Kod Topiča u izložbenoj vitrini
među knjigama i slikama
vise fotografije.
Knjiga je od papira, iako u njoj najljepši život sni,
slika je od platna, makar i najbolje život oslikava,
ali svaka ova fotografija
strahovito stvarnim životom govori:
Glad u Rusiji! Glad u Rusiji!

Gubernije groblja, sagradio ih led i zima,
gomile dječjih leševa s nadutim trbusima,
iscerena usta, ruke u klješta stisnute,
oni koji su od gladi umrli - oni koji će umrijeti jošte,
i najtužniji od svih, zovu ih ljudožderi,
oni su samo križić što među ledom viri,
samo križić očajni, grobovi živi,
koji su u lijesu želudaca svoju braću sahranili.

Iza stakla izloga to nisu fotografije,
to su tisuće, tisuće ruku
preko čitave Evrope ovamo pružile
u tu situ ulicu prašku,
da bi se pod prstima bijede, bola i zala
dvostruko istakla kravna njuška kapitala.

Drugovi, koji mimo izloga tog
na rad polazite,
drugovi, koji u srcu svom
od gladi svoje braće umirete,
bijede i propasti urežite slike ove
u porculan tanjura kroz sve restauracije i barove,

na čepove šampanjskih boca, na jelovnike
prilijepite te fotografije!
Neka svaki onaj ko tu danas jede i pije,
na svakom tanjiru, na svakoj čaši
naiđe na mrtvace koji viču bez mjere:
Ljudožderi! Ljudožderi!

Jirži Volker,
sa češkog preveli Jure Kaštelan i Ljudevit Jonke