Bijeda

Nepravda naša viče iz podzemnih jama,
crni i mršavi viču:
Sa ženama, sa suhim kujama
izaćićemo ko rulje, koje urliču.

Jest, postoji bijeda naša ta ista,
i djeca kao teška mora,
postoje potkrovlja zaista,
podzemlja od jazbine gora.

Tu su, tu, sipljivi bolesnici,
koji u kiblu krv bljuju,
postoji zelena vlaga u komornici
s kiselim kupusom gad i smrad se združuju.

Smrznuti prijesni krumpiri,
suh kašalj, peć hladna,
na tvrdoj daski glava se smiri:
takva će biti himna jadnika gladna.

Bilo je, bilo i zime i gladi,
jest, muči se, uzdiše bez glasa,
bit će, bit će: kost suha u vodi se hladi
i raženi kruh s pijeskom i bljutava kobasa.

Jest, postoji bijeda: u smrznutom jelu,
krpe u prozorima i dronjci na tijelu
i krik u noći, krik svet i proklet:
"Tatice, tatice dragi!"

Julian Tuwim
s Poljskog preveo Julije Benešić