U vremenu umornog aktivizma koji se uglavnom bavi čarkama unutar same aktivističke scene, objavljujemo poziv za solidarizaciju i pomoć radnicima TDR-a

Kao što svi vjerojatno već znate, radnici Tvornice duhana Zagreb već šesti dan drže tvornicu koju su zauzeli nakon vijesti o masovnim otkazima i gašenju proizvodnje. Jučer smo proveli gotovo 3 sata s radnicima, a zahvaljujući njihovu povjerenju dopustili su nam i ulaz u sam prostor tvornice (što odsad više neće biti moguće). Prostor ispred tvornice s jednim stolom i dnevnim biltenima je mjesto susreta radnika s javnošću, no unutra je porta pretvorena u improviziranu kuhinju, a druge prostorije služe za spavanje na madracima i vrećicama za spavanje. Premda su tamo već gotovo tjedan dana, provode dane i noći, radnici su i dalje veseli, plešu i pjevaju, a planiraju pokrenuti i vlastitu proizvodnju. Jos uvijek čekaju odobrenje države kako bi dobili markice koje su za to potrebne. Unatoč kriznoj situaciji i stresu (bliži se Uskrs i svi bi voljeli biti s obitelji), spremni su porazgovarati i družiti se sa svakim tko im dođe dati podršku.

Situacija je ozbiljna i kako će se razvijati još ne možemo predvidjeti, tako je za našeg boravka jučer došao posjet koji u najmanju ruku možemo nazvati sumnjivim. Nekakav insepktorat koji je u 5 popodne (ne treba spomenuti da se novinari izređaju do 12 i da od onda nikog više nema) došao provjeriti nekakve strojeve, kad ih radnici unatoč njihovim ispravama, ali jer nisu imali nalog, nisu pustili u tvornicu, po odlasku su viđeni s jednim bivšim radnikom tvornice koji sada svakodnevno kruži oko TDZa i čini sve kako bi pomogao interesima Tvornice duhana Rovinj.

Ne treba podsjećati na Argentinu kada je nakon sloma ekonomije došlo do preuzimanja tvornice i organiziranja proizvodnje od strane radnika. Problema oko privatizacije je bilo i prije, netko će reći ovo nije ništa novo, pogotovo ako se sjetimo Valpova i Kutine, no situacija s Tvornicom duhana Zagreb je nova upravo zbog toga jer se ne radi o smjenjivanju stare uprave, traženja odštete i otpremnina, nego se radi o tome da su radnici na početku spontano a sada organizirano preuzeli tvornicu za koju tvrde da je njihova i da nastoje krenuti u vlastitu proizvodnju. Što bi to moglo značiti za naše prilike ne treba puno govoriti, zato pustimo se na trenutak teoretiziranja, članaka na internetu, najave predavanja i sitnih poluprivatnih rasprava i svađica preko mailing lista i pojavimo se ondje gdje je pomoć najpotrebnija.

Radnici su spremni razgovarati sa svima koji dođu, srdačno ćete biti primljeni, a možete govoriti i o njihovim i o svojim problemima, pomoći savjetima, a ponudit će vam se i kava ili sok, kao i krafne iz njihove "tvorničke kuhinje" ako pogodite pravo vrijeme...

Ako ovo i ne označi nešto novo u našem podneblju ozakonjene krađe i sustavne povrede prava radnika, svaki sat proveden s njima donijet će nešto novo kako njima tako i nama.

Drugarski pozdrav, uz nadu da ćemo se uskoro vidjeti,

Srećko Horvat & Jovica Lončar

Izvor